Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Obilježavanjem Dana zaštite okoliša diljem svijeta, Program Ujedinjenih naroda za okoliš nastoji istaknuti glavne okolišne probleme i omogućiti svima da shvate svoju vlastitu ulogu i odgovornost u razmišljanju i djelovanju s ciljem održivog razvoja našeg okoliša.
Posljednjeg desetljeća svi osjećamo posljedice klimatskih promjena (kiše, poplave, suše, hladnoća....) i utjecaja na okoliš. Pri tom odgovornost za njih ne nose samo politike pojedinih zemalja i nevladine organizacije (NVO) koje bi trebale više naglašavati i zagovarati okolišnu politiku, već i sekundarne djelatnosti (industrija, rudarstvo, energetika ...) kao najveći proizvođači štetnih stakleničkih plinova, te pojedinci koji svojim razmišljanjem i životnim stilom utječu na okoliš u kojem žive. Svjetski dan okoliša, upravo i zato povezuje sve sudionike ovog procesa pri čemu se ističu zajednička nastojanja i uspjesi u postizanju i očuvanju zdravog okoliša.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite okoliša usmjerena je na moguća rješenja onečišćenja plastikom u okviru globalne kampanje #BeatPlasticPollution.
Više od 400 milijuna tona plastike proizvede se svake godine, od čega je polovica namijenjena samo jednokratnom korištenju. Pri tome, manje od 10% se reciklira. Procjenjuje se da 19-23 milijuna tona otpadne plastike završi u jezerima, rijekama i morima. Plastika masovno zatrpava naša odlagališta, nakuplja se u oceanima, morima, vodotokovima i posvuda u okolišu, te na taj način predstavlja jednu od najvećih prijetnji planetu. I ne samo to, široj javnosti još uvijek nije dovoljno poznata činjenica da mikroplastika nalazi svoj put u i hranu koju jedemo, vodu koju pijemo, pa čak i u zrak koji udišemo.
Problem: ista svojstva koja plastiku čine korisnom – njezina trajnost i otpornost na propadanje – također čine gotovo nemogućim potpunu razgradnju plastike u prirodi. Većina plastičnih materijala u prirodni nikada potpuno ne nestaje, samo se raspada na sve manje i manje čestice, mikroplastiku. Mikroplastika i kemikalije povezane s plastikom predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik, jer mogu ući u ljudsko tijelo udisanjem i apsorpcijom te se nakupljati u organima, pa je tako pronađena u našim plućima, jetri, slezeni i bubrezima, a studija je nedavno otkrila mikroplastiku čak i u placenti novorođenčadi.
Postoji li nešto što svatko može učiniti ovdje i sada? Postoji. I ne zahtijeva ništa osim odgovornijeg, osobnog pristupa i svijesti o problemu, uz vrlo malo napora. Naime, većina plastike s kojom se susrećemo u svakodnevnom životu naših kućanstava može se odvajati, kako bi se reciklirala. Recikliranje plastike metoda je prikupljanja otpadne plastike te njezine ponovne obrade i pretvorbe u nove i korisne plastične proizvode. Recikliranje također osigurava da ogromna količina globalno proizvedene plastike za razne namjene ne završi kao „smeće“ i ne odlaže se u okoliš.
Na individualnoj razini, osim odvajanja i posebnog odlaganja plastičnog otpada u svrhu recikliranja, moguće je iskazati osobnu brigu za zdrav okoliš s manje odbačene plastike tako da, primjerice, u kupovini biramo hranu bez plastične ambalaže kad god je to moguće, koristimo vrećice i bočice za višekratnu uporabu i ambalažu/spremnike koji se mogu ponovno puniti.
IZVOR: https://www.unep.org/events/un-day/world-environment-day-2023
