Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Obilježavanjem Dana zaštite okoliša diljem svijeta, Program Ujedinjenih naroda za okoliš nastoji istaknuti glavne okolišne probleme i omogućiti svima da shvate svoju vlastitu ulogu i odgovornost u razmišljanju i djelovanju s ciljem održivog razvoja našeg okoliša.

Današnji stil života podrazumijeva veliku potrošnju energije i iscrpljivanje resursa. Sve više se govori o tome koliko je sadašnji pristup energiji neodrživ i ekološki neprihvatljiv. Klimatske promjene su očite i naš utjecaj na promjene koje se događaju u prirodi i okolišu je neupitan.

Suočavanje s velikim brojem problema koji prijete okolišu, povećava se broj ljudi koji počinju biti svjesni stanja u kojem se Zemlja nalazi. Klimatske promjene jedna su od najvećih prijetnji čovječanstvu danas. To nije problem koji se može odgađati već se njime treba baviti kako bi se zaustavilo pogoršavanje klime. Potresi, poplave, ekstremne vrućine, prekomjerna onečišćenja i nagli pad temperatura drastične su promjene koje se dešavaju u okolišu. Globalne promjene u okolišu ne utječu samo na ljudsku vrstu već i na floru i faunu koja je potrebna za kvalitetan život.

Zdrav okoliš shvaćen je i tretiran kao temeljni preduvjet kakvoće življenja i očuvanja zdravlja ljudi. U današnje doba, daljnji razvoj društva dugoročno je moguć samo ako se temelji na održivosti.

Koncept ”Održivog razvoja” može biti shvaćen na različite načine. Neki problemi definicije leže u činjenici da stručnjaci iz različitih područja upotrebljavaju taj izraz u različitom značenju i u različitim konceptima, prilozima i raspravama.

Pojam održivi razvoj, koji je danas globalno rasprostranjen, ističe tendenciju čovjeka prema promjeni dosadašnjeg načina života, stavova, vrijednosti, navika, ponašanja i djelovanja na svim razinama društva. Uz pojam održiv razvoj, nerijetko se veže i pojam održivost.

Definicija održivog razvoja označava održivi razvoj kao razvoj u kojem su procesi promjena, upotrebe resursa, smjer intervencija, tehnološki razvoj i institucionalne promjene provode u skladu s potrebama današnjih i budućih generacija. Isto tako održivi razvoj znači i gospodarski i društveni rast usklađen s ekosustavima u kojima djeluje, pa je kao takav i dugoročno održiv. Održivi razvoj danas je jedan od najprisutnijih pojmova u znanosti, medijima i civilnom društvu, a opet često ostaje nepoznanica kako održivost primijeniti u stvarnosti.

Ekonomska dimenzija održivog razvoja traži nove odgovore na izazove globalnog nadmetanja u ostvarivanju konkurentske prednosti kroz efikasnije korištenje i povećanje produktivnosti raspoloživih resursa, vodeći računa pri tome da se otklone ili minimiziraju negativni utjecaji na životnu sredinu.

Upravo ova komponenta održivog razvoja sadrži najveći unutarnji konflikt i kontradikciju: potrošnja pokreće gospodarstvo i time omogućuje razvoj društva, ali istodobno proizvodi neminovne štete za okoliš.

Ekološka održivost poštuje cjelovitost različitih ekosustava, prihvatni kapacitet i zaštitu prirodnih izvora uključujući i biološku raznolikost. Mnogi resursi, bez kojih ne možemo zamisliti sadašnji svijet su neobnovljivi, odnosno količina im je ograničena pa jedino logično postupanje može biti racionalnost iskorištavanja i istodobna stimulacija istraživanja zamjenskih sirovina i nove tehnologije.

Neki poremećaji u okolišu uzrokuju domino-efekt i njihove su dalekosežne posljedice još uvijek teško sagledive. Primjer za ovu tvrdnju je uništavanje tropskih prašuma radi prodaje drvne sirovine ili radi krčenja prostora za poljoprivredne površine.

Društvena dimenzija održivosti temelji se na premisi da jednakost i razumijevanje međuzavisnosti ljudi unutar zajednice predstavljaju osnovni preduvjet prihvatljive kvalitete života, što je u suštini prvi cilj razvoja. Da bi razvoj bio dugoročno održiv, bogatstvo, resursi i mogućnosti moraju se raspodijeliti na takav način da svi građani mogu uživati bar minimalne standarde ljudskih prava i socijalnih privilegija, kao što su hrana, zdravlje, obrazovanje, stanovanje i mogućnosti za osobni razvoj. Društvena jednakost znači osiguravanje svim ljudima mogućnost obrazovanja i omogućavanje da svojim radom doprinesu napretku društva.