Glazbena večer kantora Florijana Andrašeca prva je službena glazbena manifestacija u čast i spomen jednom od najznačajnijih pučkih pjesnika, rodom iz Međimurja, čiji zapisi narodnih pjesama, a osobito njegovo pjesničko stvaralaštvo imaju nemjerljiv doprinos u cjelokupnom kulturnom životu sjeverozapadne Hrvatske.

U godini kada se obilježava 130-obljetnica Andrašecova rođenja, magistar glazbe Danijel Požgaj, ujedno dirigent i voditelj Limene glazbe Dekanovec okupio je mnoštvo glazbenika koji zajedno nastupaju kao Međimurski simfonijski orkestar.

Ideja je to Općine Dekanovec gdje se zadnjih godina intenzivno i vrlo uspješno provodi postupak brendiranja Florijana Andrašeca kao neizostavnog dijela kulturne i turističke ponude Dekanovca i Međimurja. Stoga je načelnik Općine Ivan Hajdarović zahvalio svim mještanima na dolasku, izvođačima i glazbenicima , te institucionalnoj podršci Ministarstva kulture i Međimurske županije.

U povodu 130.godišnjice rođenja Florijana Andrašeca, Međimurska županija je, kao osnivač Područne škole, dala podršku promjeni imena pa se Područna škola Dekanovec ponosi imenom ovog velikana.

Odličan način kako se čuva kulturna baština te promovira kulturno nasljedstvo Florijana Andrašeca, koji je prepoznatljiv simbol Dekanovca i Međimurja. U programu su nastupili Karlo Čeh, Samanta Grahovec, Josip Mezga, Cecilija Merkač, Josip Sanjković Mitrica, Filip Hozjak, Gusti Draksar, Ivana Tkalec, Tamara Korunek, Andrea i Goran Šafarić, te Lidija Bajuk.

Uz brojne mještane Dekanovca i okolnih naselja, 5.glazbenu večer kantora Florijana Andrašeca svojim su dolaskom podržali župan Međimurske županije Matija Posavec sa zamjenicom Sandrom Herman, načelnici Općina Domašinec, Podturen i Belica, Mario Tomašek, Perica Hajdarović i Zvonimir Taradi, prvi međimurski župan Marijan Ramušćak, ravnateljica Osnovne škole Domašinec Martina Kivač i mnogi drugi.

Florijan Andrašec rođen je 1888.godine, te kao bliski suradnik Vinka Žganca bavio se skladanjem, pjevanjem, zapisivanjem i obradom međimurskih narodnih pjesama. U Dekanovcu je osnovao crkveni pjevački zbor, tamburaški i puhački sastav, ogranak „Seljačke sloge“ i Dobrovoljno vatrogasno društvo. 1953.godine objavio je vlastitu zbirku pjesama „Međimurske fijolice“ zbog čega se ubraja među začetnike novije kajkavske lirike i značajne predstavnike kajkavske popevke. Preminuo je 1962.godine u Dekanovcu gdje je i sahranjen, na svojem ispjevanom „Dekanovskom grobiću“. Ostavio je duboki trag u pjesničkom, skladateljskom i kiparskom stvaralaštvu.