Redom hrvatskog pletera za izniman doprinos u kulturno-umjetničkom amaterizmu i očuvanju kulturnog nasljeđa Međimurja predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je 25. listopada i Dejana Buvača, predsjednika Zajednice hrvatskih kulturno-umjetničkih društava Međimurske županije i neumornog slugu kulture našega kraja.

Dejan Buvač još je kao gimnazijalac krenuo putem svog unutrašnjeg zova, a fascinantno je što ga niti nakon gotovo 42 godine rada na promociji međimurskog kulturnog nasljeđa entuzijazam nije napustio. Naprotiv, i dalje traži uspavane kutke Međimurja u kojima budi ljubav prema baštini, i dalje uporno traga za onima koji i sami čuju i razumiju taj zov da i njihovu snagu ugradi u zamašnjak koji je davno pokrenuo.

Dejan Buvač u uredu Predsjednika Republike Hrvatske primio je Red hrvatskog pletera među samo 30-ak ljudi iz naše zemlje zaslužnih za predanost i iznimne rezultate.

„Danas je ovdje tridesetak ljudi  i udruga, koji su odlikovani zbog toga što su ostvarili rezultate koji su mjerljivi. Po tome se razlikuju od svih onih koji rade, koji predano daju sebe da bi postigli nekakav cilj u zajednici ljudi koju nazivamo društvo“, istaknuo je predsjednik Milanović.

Dejan Buvač nije samo dugogodišnji predsjednik naše krovne asocijacije koja okuplja i koordinira čuvare baštine, Dejan je nagrađivani redatelj, glumac, osnivač dramskih trupa u našem kraju (još 1997. osnovao je Dječje gradsko kazalište Čakovec, danas je voditelj KD-a Štolcer Čakovec) itd. Svugdje gdje ima i najmanjeg traga kulture, ima i Dejana Buvača. Na put prema kulturi usmjerila ga je strast prema kazalištu, koja i danas gori u njemu: još 1981. Čakovčanin Dejan Buvač uključuje se u rad Kazališnog amaterskog studija kojeg je tada vodio Rajko Dobošić,  te u Pjevački zbor 'Josip Štolcer Slavenski' u kojem i danas pjeva.

Bio je među ljudima zaslužnima što je međimurska popevka 2018. godine upisana na UNESCO-vu listu nematerijalih dobara, odnosno blaga čovječanstva. A popevki je oduvijek snažno odan ističući je i u njezinom, katkad zaboravljenom, povijesnom kontekst prema kojem je na mirovnoj konferenciji u Parizu  1919. godine međimurskom popevkom  i radom dr. Vinka Žganca dokazano je da se ovdje uvijek govorilo hrvatskim jezikom, a ne mađarskim.

Pod njegovim vodstvom Zajednica hrvatskih kulturno- umjetničkih udruga Međimurja osvojila je brojne nagrade na domaćim i međunarodnim smotrama i manifestacijama. Inicijatori su brojnih manifestacija poput smotre Međimurska popevka, Pjesmarice naših mamica, Žgančevih zapisa, Festivala kazališnih amatera, smotre koreografiranog folklora, dječje smotre međimurskih popevki, smotre tamburaških sastava i orkestara i mnogih drugih. Za takva je postignuća ZHKUUMŽ, koja okuplja više od 70 udruga, dobila i Povelju Međimurske županije i njezino najviše priznanje – Nagradu  Zrinski.

Dejan Buvač u javnosti uvijek rado govori o kulturi Međimurja, no nerado ističe sebe, redovito naglašavajući da je kultura utoliko drugačija od sporta što su svi koji su joj posvećeni – prvaci.

Fotografije: Ured predsjednika