Tijekom 2020. i 2021. godine mnogi događaji imaju svoju „okruglu“ obljetnicu. Kako se 350. obljetnica tragične smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu, 10. obljetnica Spomendana, 455. obljetnica Sigetske bitke, 20. obljetnica Zrinske garde, 400. obljetnica rođenja Nikole VII. Zrinskog nisu svečanije obilježavale zbog epidemiološke situacije, u petak je prigodnom svečanošću obilježena 400. obljetnica rođenja hrvatskog bana i pjesnika Petra Zrinskog, rođenog 6. lipnja 1621.godine
Povodom 400. godišnjice rođenja, Zrinska garda u suradnji sa Međimurskom županijom i Gradom Čakovcem, danas je ispred zgrade Međimurske županije kod spomenika Petru Zrinskom položila cvijeće. Nakon mimohoda središtem Čakovca do Trga Republike, pripremljen je program uz nastup  Dixieland banda, Ane Labazan Brajša i Jurice Kapuna.
„Obitelj Zrinski tijekom svoje vladavine ostavili su veliki trag u hrvatskoj i europskoj povijesti. Drago mi je da je 400. godišnjica rođenja Petra Zrinskog u godini kada privodimo kraju najveće ulaganje u kulturnu baštinu ikad. Fortifikacija i rekonstrukcija Starog grada Zrinski otvorit će vrata svim posjetiteljima, i snažnije pozicionirati Čakovec i Međimurje na kartu turističkih i kulturnih atrakcija. Također ćemo na jedan suvremeni način našu povijest prenositi na buduće generacije.“ Istaknuo je župan Međimurske županije Matija Posavec
Predsjednik Zrinske garde Čakovec Đuro Bel rekao je kako Zrinska garda čuva tradiciju ali i kulturnu, vojnu, gospodarsku baštinu obitelji Zrinski. „Jedna od značajnijih osoba obitelji Zrinski je Petar Zrinski koji je ostavio veliki trag u Međimurju. Rođen je u Vrbovcu ali nakon svoje punoljetnosti on je stolovao u Čakovcu. Bio je veliki Hrvatski ban, vojskovođa i pisac. Naša dužnost je da Petar Zrinski, ali i cijela loza Zrinskih nikad ne padne u zaborav“.
Petar Zrinski hrvatski je ban, vojskovođa i pisac, istaknuo se u mnogim bitkama protiv Osmanlija, bio je sjajan ratnik i veliki junak, a sam kralj opisao ga je kao „štit kršćanstva i strašilo Turaka“. U književnosti je poznat jer je s mađarskog jezika na hrvatski preveo djelo starijeg brata Nikole "Adrianskoga mora sirena". Značajan je i zbog toga što je podupirao napore za stvaranjem zajedničkog hrvatskog književnog jezika kombinacijom štokavštine, kajkavštine i čakavštine. U javnosti je poznato i njegovo oproštajno pismo supruzi Katarini "Moje drago serce", koje je napisao dan prije smaknuća. Pismo je već 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika, a izvornik pisma čuva se u arhivu Zagrebačke nadbiskupije te je jedan od prvih hrvatskih tekstova koji je u svojim prijevodima skrenuo svjetsku pozornost na nepravdu počinjenu hrvatskome narodu.