„Nacionalni dan zaštite na radu u Republici Hrvatskoj“ obilježava se 28. travnja kada je na inicijativu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i uz potporu Gospodarsko-socijalnog vijeća, Hrvatski sabor 1. lipnja 2007. godine donio odluku o proglašenju. Međunarodna organizacija taj datum obilježava kao Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu od 2003. godine, s naglaskom na prevenciju bolesti i ozljeda na radu, a Svjetski sindikalni pokret kao Dan sjećanja na umrle i ozlijeđene radnike te tako odaje počast svim žrtvama nesreća na radu i preminulima uslijed profesionalnih bolesti. Navedeni datum odabran je kao spomen na 28 smrtno stradalih radnika na gradilištu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Gospodarsko-socijalno vijeće u Međimurskoj županiji prigodnom sjednicom godinama obilježava taj dan zbog važnosti prava radnika na sigurno i zdravo radno mjesto. Ova godina je specifična po pandemiji COVID -19 koja je promijenila živote s novim rizicima i strahovima svih nas, naših obitelji i cijele zajednice za naše zdravlje i sigurnost. Posljedice utjecaja COVID-19 na globalni svijet rada biti će dalekosežne, što će dovesti do nezaposlenosti velikog broja ljudi i do siromaštva te je potrebno donijeti mjere koje će to stanje ublažiti. COVID - 19 nije samo globalna zdravstvena kriza, to je i velika kriza tržišta rada i ekonomska kriza. Hitnim mjerama morati će se zaštititi radnici na radnim mjestima, održati radna mjesta i prihodi te poticati gospodarstvo i zapošljavanje. Uz proširenje socijalne zaštite potrebno je zadržati postojeća radna mjesta i zaposlenost, što će biti moguće samo uz pomoć gospodarstvu u vidu subvencija, financijskih i poreznih olakšica, fiskalne i monetarne politike te kreditiranje i financijsku podršku.
Zaštita na radu ima vrlo važnu ulogu u uspješnom proizvodnom procesu. Pravo na sigurno i zdravo radno mjesto treba biti prepoznato kao osnovno ljudsko pravo. Neprestana je potreba provoditi edukaciju radnika o primjerenoj zaštiti na radu, a ta edukacija mora početi već od srednjoškolskog obrazovanja gdje bi se zaštita na radu morala uvrstiti u redovni srednjoškolski proces, naročito u onim školama gdje se školuju kadrovi za zanimanja u metalnoj, drvnoj, građevinskoj i sličnim industrijama gdje je opasnost od ozljeda veća nego drugdje.
U posljednjih nekoliko godina postignuti su značajni pomaci u zaštiti na radu u Republici Hrvatskoj pa tako i u Međimurskoj županiji. Međutim u posljednje vrijeme svjedoci smo da se zbog nepažnje radnika, nedostatka adekvatne zaštitne opreme ili drugih uzroka događa veći broj ozljeda na radu, od kojih su neke i sa smrtnim ishodom. Kod zaštite na radu jednaka je odgovornost i poslodavca i radnika. Poslodavac je dužan zaštiti radnika adekvatnom opremom i educirati ga o korištenju opreme, ali treba osigurati da se ona i koristi na adekvatan način. Ako radnik to ne čini prema njemu treba primijeniti sankcije.
Uz suradnju državnih tijela, poslodavaca i radnika moguće je smanjiti broj ozljede na radu. Educiranje radnika je najvažniji element u provođenju, a za kontrolu je potrebna konstantna prisutnost stručnjaka zaštite na radu u proizvodnim pogonima i na radnim mjestima.
Zaštita na radu ne znači samo poštovanje prava i puno je više od administrativne zadaće. To je ključan dio dobrog poslovnog planiranja, upravljanja i društvene odgovornosti. Svim radnicima i poslodavcima Gospodarsko-socijalno vijeće u Međimurskoj županiji upućuje apel da učine sve kako bi se stvorili primjereni radni uvjeti i dobra zaštita na radu. Svaki poslodavac dužan je brinuti o sigurnosti svojih radnika, ali isto tako svaki radnik mora na adekvatan način koristiti sredstva za rad i opremu za zaštitu. Samo na taj način stvoriti će se uvjeti da imamo zadovoljnog radnika i zadovoljnog poslodavca.
Gospodarsko-socijalno vijeće u Međimurskoj županiji
predsjednik Mladen Zemljić
dopredsjednici Ivan Senčar i Josip Grivec
