Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Međimurske županije osnovana je 1969. godine i od tada djeluje kao socijalno-humanitarna, neprofitabilna organizacija koja okuplja roditelje, prijatelje i stručnjake. Svojim radom pomažu osobama s  teškoćama i mentalnom retardacijom kako bi se one osjećale ravnopravnim članovima sredine u kojoj žive. Kako u Udruzi postoji velik broj punoljetnih osoba, 2006. godine počinju provoditi program Organiziranog stanovanja uz podršku, financiranog od strane nadležnog Ministarstva.
Iako projekt ima državnu i lokalnu potporu nailaze na brojne poteškoćama i financijske probleme te je tim povodom zamjenica župana Međimurske županije Sandra Herman održala radni sastanak sa predsjednicom Udruge Marijom Puklek, stručnim suradnicama Jasenkom Jocić, voditeljicom dnevnog boravka, asistenticom u poludnevnom boravku Marijom Vurušić  te  korisnicima stambenog zbrinjavanja i članovima Udruge Ružicom Nakić, Nenadom Vrbancem, Igorom Bajsom i Robertom Puklekom. „Organizirano stanovanje uz podršku podrazumijeva stambene zajednice za punoljetne osobe s intelektualnim teškoćama gdje u pravilu živi do pet osoba. Trenutno imamo 23 korisnika u 7 stambenih jedinica, dok su  potrebe mnogo veće. Kako su prostorni uvjete osigurani,  potrebna nam  je potpora Županije prilikom upućivanja zahtjeva nadležnom Ministarstvu kako bi se financiralo smještavanje još 5 štićenika.“ - istaknula je Puklek. Također jedan od osnovnih problema na kojeg su upozorili iz Udruge  zapošljavanje je osoba s intelektualnim teškoćama gdje i kada dobiju posao trajanje je vremenski određeno, najčešće godinu dana.
Stoga apeliraju na nadležne institucije, lokalnu i državnu vlast  da se usvoje nove smjernice koje bi uključivale poticaje poslodavcima koji uključe u svoju kadrovsku strukturu  osobe s intelektualnim teškoćama. Herman je istaknula kako potpora Županije neće izostati te će u skladu sa svojim ovlastima i mogućnostima biti dio svih aktivnosti koje će doprinijeti poboljšanju kvalitete života ove ranjive skupine. „Glavni cilj je osamostaljivanje i samozbrinjavanje korisnika, te deinstitucionalizacija i sprečavanje institucionalizacije. Životom u stambenoj zajednici osobama s intelektualnim teškoćama pruža se mogućnost da žive u lokalnoj zajednici kao ravnopravni članovi društva gdje mogu potpuno sudjelovati u kulturnim, sportskim i inim događajima te su stvoreni preduvjeti za normalan život u društvu i  njihova osnovna ljudska prava. Na tome ćemo inzistirati i raditi i u budućnosti“. zaključila je zamjenica Herman.