Hiperaktivnost se očituje u manjku pažnje, motoričkom nemiru i impulzivnosti. Najčešće se dijagnosticira kada dijete krene u školu jer su tada simptomi hiperaktivnosti najočitiji. Češće se javlja u dječaka nego u djevojčica. Hiperaktivno dijete nije „zločesto“, ono doista ne može kontrolirati svoje ponašanje. Takva djeca su izrazito nemirna, stalno su u pokretu, teško zadržavaju pažnju na raznim zadacima ili u igri, često odgovaraju na pitanja prije nego ih postavite do kraja zbog čega griješe u školskim zadaćama, često prekidaju ili ometaju druge, imaju poteškoće u organizaciji svakodnevnih aktivnosti, zaboravljivi su i skloni gubljenju stvari.

Ovakva ponašanja nepoželjna su u školskoj okolini, a ponekad učitelji nemaju razumijevanja za potrebe hiperaktivne djece. Ono što vi kao roditelj možete učiniti jest da svojem „hiperaktivcu“ postavljate jasna i kratka pravila kojih se mora pridržavati te budite dosljedni u njihovom provođenju. S obzirom na manjak pažnje i teškoće koncentracije na ono što govorite, vaše dijete bolje će vas razumjeti ako ste sažeti i jasni u svojim zahtjevima. Isto tako, morate ih nagrađivati za poželjno ponašanje, a nepoželjno ponašanje treba ignorirati. Važno je naglasiti da se kod ignoriranja ponašanje u prvi mah pojačava, no ustrajnošću u ignoriranju nepoželjna ponašanja kasnije nestaju. Nagrade za poželjno ponašanje ne moraju biti materijalne, one mogu uključivati i pohvalu, maženje, poljubac, osmijeh ili zagrljaj. Također, to mogu biti izleti ili obiteljska druženja, a dobro je i mijenjati nagrade. Poruke koje možete slati djetetu koje se lijepo ponaša jesu: „Danas si se jako lijepo igrao.“ ili „Vidim da si se potrudio oko zadaće. Bravo!“

Hiperaktivna djeca često dobro funkcioniraju u situacijama „jedan na jedan“, dok više poteškoća imaju u razredu gdje je mnogo stvari koje im odvraćaju pažnju s nastavnog sadržaja. To mogu biti druga djeca u razredu, buka izvan škole, pogled kroz prozor, zvukovi s hodnika i slično. Stoga je važno da vaše dijete sjedi u prvoj klupi u srednjem dijelu učionice. Ako su klupe drugačije razmještene, važno je da sjedi što bliže nastavniku i školskoj ploči, a dalje od vrata učionice, odnosno od prozora. Također, poželjno je da ga se češće uključuje u nastavu, postavljaju mu se pitanja i potpitanja, neka izađe na ploču i aktivno sudjeluje u nastavi kako bi mu se zadržala pažnja. Najčešće djeca s manjkom pažnje vole alternativne pristupe radu u školi, vole nove aktivnosti, kreativni su, a vole se i zabavljati.

Zbog negativnih poruka koje dobivaju, hiperaktivna djeca često imaju nisko samopouzdanje. Rizik od niskog samopouzdanja javlja se ako nisu uspješni u školskim zadacima kao druga djeca u razredu. Važno je prepoznati ono u čemu su dobri i što im ide te to kod njih poticati, ali ih i naučiti da se uz trud može puno toga postići.  U tom slučaju potrebno im je pružiti strategije kojima će doći do uspjeha jer su hiperaktivna djeca sklona odustajanju. Unatoč tome što se čini suprotno, hiperaktivna djeca se dobro snalaze u strukturiranim aktivnostima. Organizirajte im dan, neka jedu u isto vrijeme, bude se u isto vrijeme, u isto vrijeme pišu zadaće i uče, u isto vrijeme u danu se igraju i zabavljaju te idu spavati.   

Ne zaboravite – hiperaktivna djeca vole zabavu. Zabavljajte se s njima te ostvarujte blizak odnos pun povjerenja i emocionalne topline.

Stručni tim Obiteljskog centra
Međimurske županije