Na našem području jedino je riđovka otrovna, no njen ugriz gotovo nikad nije fatalan. Nju možete prepoznati po "cik-cak" liniji uzduž tijela, a odrasla zmija duga je od 60 do 80. Poskok, druga otrovnica koja obitava na području Hrvatske, živi na kraškom području, tako da ga u Međimurju nema. Ostale zmije i gušteri koji se kod nas mogu vidjeti, neotrovni su.

Ako Vas zmija ugrize, najvažnije je utvrditi da li je otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena.

Na mjestu ugriza unutar dva sata javlja se bol i otok. Kod težih otrovanja bol se javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je ako je prošlo više od 5 godina potrebno docijepljivanje. Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati. Neophodan je hitan prijevoz ugrižene osobe u bolnicu. U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza. Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potječe iz konjskog seruma, a daje se isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.

Treba napomenuti da zmije od ljudi najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadnu. Dodajmo tome i da su zaštićene zakonom te da se ne smiju ubijati.

{gallery}2012galerije/Srpanj_2012/Zmije{/gallery}