S ciljem utvrđivanja bioraznolikosti podzemnih gljiva u dijelu šumskih ekosustava Međimurja, tijekom 2019. godine provedeno je istraživanje podzemnih gljiva čiji su rezultati ukazali na potencijal i potrebu za daljnjim proučavanjem.

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Preliminarno istraživanje podzemnih gljiva s naglaskom na tartufe na području Međimurske županije“ kojeg je financirala Međimurska županija, a pokrenula Udruga privatnih šumoposjednika Međimurja „Jegnjed“. Sam projekt započet je na inicijativu mr. sc. Marija Vlašića, dipl. ing. šumarstva koji je rezultate istraživanja predstavio u prostorijama Međimurske županije zajedno s predsjednikom Udruge „Jegnjed“ Tomislavom Nikolićem i mr. sc. Miljenkom Županićem, dipl. ing. šumarstva. Predstavljanju rezultata projekta nazočili su župan Međimurske županije Josip Grivec, pročelnik UO za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam Darko Radanović te članovi lovačkih i gljivarskih udruga s područja Međimurja.

S obzirom na neistraženost prirodnih nalazišta podzemnih gljiva, ovim preliminarnim istraživanjem za područje Međimurske županije stvorila se baza za buduća sustavna istraživanja. Vodili smo se pretpostavkom da je kontinentalna Hrvatska bogata podzemnim gljivama na što ukazuju dosadašnji navodi iz literature i istraživanja te smo željeli ispitati situaciju u Međimurju.“, kazao je predsjednik Udruge „Jegnjed“ Tomislav Nikolić.

U suradnji s djelatnicima Hrvatskog šumarskog instituta i njihovim psima tragačima tijekom 6 terenskih dana sakupljeno je ukupno 25 uzoraka podzemnih gljiva, među kojima dominira rod Tuber (tartuf). „Tijekom istraživanja zabilježen je zadovoljavajući broj vrsta i plodišta (8 vrsta), no usprkos kratkom provođenju terenskih istraživanja, otkriven je veliki potencijal bogatstva gljivljih vrsta. Među sakupljenim uzorcima našli smo 3 komercijalne vrste tartufa (T. aestivum, T. brumale i T. macrosporum) te je znanstveno potvrđeno da je Međimurje najsjevernije nalazište tartufa u Hrvatskoj.“,  istaknuo je voditelj projekta Mario Vlašić te dodao da tartufa u Međimurju zasigurno ima, no kada je riječ o njihovom sakupljanju nema riječi o zaradi već možemo govoriti o hobiju sakupljanja tartufa.

Većina nalazišta nalazi se u privatnim šumama u gornjem Međimurju te uz rijeku Muru, dok uz rijeku Dravu nisu pronađeni tartufi. O važnosti biološke raznolikosti, šumskim ekosustavima Međimurja i poljoprivrednim površinama koje pogoduju uzgoju tartufa govorio je Miljenko Županić s Hrvatskog šumarskog instituta koji je naglasio da moramo osvijestiti bioraznolikost koja krasi sjeverozapadnu Hrvatsku: „Međimurske šume iznimno su kvalitetne jer se više od 2/3 šuma nalazi u privatnom vlasništvu, a Međimurci dobro brinu o svojim šumama.“

Sami rezultati istraživanja trebaju poslužiti pri donošenju novih odluka, pravilnika i lokalnih/regionalnih strategija koje trebaju omogućiti i potaknuti razvoj tartufarstva, ali i za daljnju edukaciju stanovništva, razvoj tartufarstva i mikoturizma na području Međimurske županije. Velik potencijal predstavlja komercijalan uzgoj tartufa kroz plantaže na kojem bi, slažu se sudionici projekta, trebalo poraditi. Zabilježena bioraznolikost, uz komercijalno korištenje tartufa predstavljaju idealnu priliku za razvoj mikoturizma, posebno stoga što se isti odvija izvan razdoblja glavne turističke sezone. Dobra međimurska kapljica i domaće namirnice odlično bi se sljubile s tartufima, koji nude široke mogućnosti i ogroman potencijal za unaprjeđenje autohtonih proizvoda i ruralnog turizma, zaključak je to predstavljanja rezultata preliminarnnog istraživanja podzemnih gljiva na području Međimurja.