Svjesna uloge materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kretivnosti, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela je 1999. godine odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. S ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja, UNESCO time želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti.

Materinji ili materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji, a ovaj se dan obilježava u čast gotovo 6.000 jezika koji se govore diljem svijeta. Važno je promicati jezičnu raznolikost i višejezično obrazovanje, kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.

Isto vrijedi i za hrvatski jezik koji može biti čakavski, kajkavski ili štokavski te svakodnevnim razvojem čitalačkih navika, povezivanjem svih generacija u književnosti, otkrivanjem nove literature, proširivanjem opće kulture pomažemo u razvoju i opstanku našeg ča, kaj i što. Prema nekim saznanjima eminentnih stručnjaka, kajkavskim narječjem danas govori više od 500.000 stanovnika sjeverozapadnog i srednjeg dijela hrvatskoga jezičnog prostora, a uvelike se kaj i pisana riječ vežu upravo za Međimurje.

Tako je prva tiskara s radom započela upravo u Nedelišću 1573. godine, i u njoj je ubrzo tiskana i prva kajkavska knjiga “Dekretum” Ivana Pergošića. Ujedno je Ignac Sentmartoni iz Kotoribe napisao prvu kajkavsku gramatiku, Franjo Sušnik zajedno sa Zagorcem Andrijom Jambrešićem napisao veliki kajkavsko-latinski rječnik, a Petar Berke iz Štrigove napisao “Kinč osebujni”.

Foto: www.os-viktorovac-sk.skole.hr